„Kopija“ REM-a neće sprečiti cenzuru

Beograd, 21.09.2021. –

Sagovornici Danasa o predlogu evroparlamentaraca da se formira telo za nadzor medija, kao garant poštovanja izbornih uslova

Formiranje privremenog tela za nadzor medija, koje je dogovoreno u poslednjoj rundi međustranačkog dijaloga, neće sprečiti cenzuru i obezbediti strankama opozicije jednak pristup javnom medijskom prostoru, smatraju sagovornici Danasa.

Nedavno završena druga faza pregovora vlasti i opozicije o poboljšanju izbornih uslova, vođena uz posredovanje predstavnika Evropskog parlamenta, rezultirala je dokumentom koji, između ostalog, u cilju predviđa formiranje privremenog tela od 12 članova, od kojih šest na predlog Regulatornog tela za elektronske medije (REM), dok bi drugu polovinu činili predstavnici celokupne opozicije, izabrani na predlog predsednika Skupštine, nakon konsultacije sa posrednicima u međustranačkom dijalogu.

To telo bi pratilo rad medija, kako RTS i RTV, tako i privatnih emitera sa nacionalnim frekvencijama i izveštavalo javnost o ocenama. Istovremeno, predviđeno je da REM usvoji obavezujući pravilnik o radu javnih medijskih servisa, baziran na preporukama OEBS i ODIHR.

Biro za društvena istraživanja (BIRODI) u svojoj analizi, pak navodi da osnivanje privremenog nadzornog tela znači priznanje da „REM neće da obavlja svoju nadležnost definisanu Zakonom o elektronskim medijima“, koju je obavljao sve do parlamentarnih izbora 2014. godine.

– Autori Nacrta su zato predložili formiranje „REM kopije“, koja se svojim nadležnostima preklapa sa Nadzornim odborom, telom čiju nadležnosti i sastav reguliše Zakon o izboru narodnih poslanika, članovi 99 i 100. Tako pored dva nefunkcionalna tela nastaje i treće, a šta će se desiti kada o istoj stvari donosu različite odluke ili mišljenja, ostaje da se vidi, kaže Zoran Gavrilović, glavni sociolog BIRODI-ja.

Dodatno, sa stanovišta integriteta je problematično što telo osniva Ministarstvo kulture i informisanja kao deo izvršne vlasti, umesto Narodna skupštine, koja po zakonu ima kontrolnu funkciju.

– Prema zamisli autora, telo će se za period svog postojanja baviti i nadzornom rada skupštinskih i regulatornih tela što je suprotno konceptu njihove nezavisnosti, napominje Gavrilović i precizira da se radi o Agenciji za sprečavanje korupcije, REM-u, poverenicima za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.

Kako iz BIRODI-ja naglašavaju, problem će stvoriti i odluka da se tom telu prenese analiza izveštavanja medija, dok pravo da kreira metodologiju monitoringa istih, zadržava REM:

– Time je REM faktički zadržao pravo da posredno utiče na izgled izveštaja o monitoringu. Dosadašnja iskustva pokazuju da aktuelni sastav Saveta REM-a na čelu sa predsednicom merenje tonaliteta aktera izjednačava sa „cenzurisanjem“ i „uticajem na uređivačku politiku“. To su i ranije bili izgovori da se ne primeni metodologija definisana od strane ODIHR-a, Venecijanske komisije i Direktorata za ljudska prava EK, čije su preporuke i sada ostale neobavezujuće. REM-ovo „pravljenje metodologije“ osiguraće da Srbija ostane uskraćena za adekvatan mehanizam monitoringa medija tokom izbora, ali i za realnu sliku o tome da li su mediji ostvarili svoju osnovnu funkciju, da biračima pomognu u donošenju odluke za koga će da na slobodan način glasaju, zaključuju iz BIRODI-ja.

Naučni saradnik na Institutu za fiziku i nekadašnji kandidat za člana Upravnog odbora RTS Slobodan Prvanović uveren je da tako formirano telo zasigurno ne bi bilo objektivan nadzorni faktor, a njegovo formiranje vidi kao čisto ispunjavanje forme.

– Apsolutno je jasno da REM ne može da učestvuje u formiranju tog tela na način koji bi obezbedio njegov objektivan rad. Oni će svakako birati kadar kakvi su i oni sami, a to su poslušnici režima. To bi praktično bilo samo fingiranje nekog nazovi kontrolnog tela, koje bi ustvari samo lupalo pečat da je sve u redu, dok bi i dalje radilo u korist vladajuće stranke i njenih satelita. To je najobičnija podvala, smatra Prvanović i dodaje da opozicija „nikako ne bi smela da pristane na tu igranku“ i potpiše ponuđeni predlog.

Detalji koji ostaju nepoznati su koliko bi zapažanja i odluke privremenog nadzornog tela bile obavezujuće za medije, kao i da li bi i koje mehanizme imalo na raspolaganju, da na izveštavanje medija utiče. To je posebno bitno u situaciji u kojoj dobar deo privatnih emitera ne priznaje ni postojanje regulatora u redovnim okolnostima. Istovremeno, upitna je i svrsishodnost ovakvih rešenja proizašlih iz međustranačkog dijaloga, u situaciji kada i sam predsednik države izjavljuje da je rad da RTS, kao javni servis koji bi trebalo da je nezavisan i neutralan, „ustupi“ opoziciji.

– Svi mi znamo da je RTS u službi propagande vladajućeg režima, iako oni to izbegavaju da priznaju, ali sada se predsedniku omaklo, da prosto to indirektno i on sam potvrdi. Suštinski, ništa novo nismo saznali, samo sada imamo potvrdu da je to zaista tako i da će tako i ostati. Jer, ako bi slučajno odustali od toga da RTS bude propagandno glasilo, i ako bi slučajno dozvolili da na bar dva meseca to bude slobodna, objektivna televizija, mislim da bi oni bili najureni sa vlasti, bez bilo kakvih izbora. To bi za vladajuću SNS bio totalni poraz, zato mislim da oni to nikada neće dopustiti, kaže Prvanović i dodaje da navodne kritičke tonove prema RTS, koje je predsednik Vučić uputio obraćajući se novinarima u Istambulu, vidi kao „prenemaganje“ koje ne treba uzimati za ozbiljno.

S druge strane, predsednik Upravnog odbora te medijske kuće Branislav Klanšček uveren je da su predsednikove reči bile „čisto retoričke“.

– Jasno je da je to bilo retorički, jer je u prethodnoj rečenici tog istog intervjua koji Vi citirate rekao da RTS i RTV iz njegovog ugla predsednika Srbije imaju važnu ulogu u društvu i da mora da podrži tu ulogu. A da mu kao partijskom lideru odavno liče na N1, ali da je to njegova privatna stvar, tumači Klanšček i dodaje da je „siguran da RTS čini pravu stvar“, sve dok su i vlast i opozicija nezadovoljni njegovim radom.

Pink, nesankcionisani megafon vlasti

– Omogućavanje opoziciji da bude prisutna na TV, posebno na javnim servisima vraća nas u 2012, kada su i vlast i opozicija koristili medije za svoju promociju čemu se mediji nisu opirali. Ta vrsta „ustupka“ u stvari nije ustupak opoziciji. Vlast je ovako za sebe zadržala svoj zamak zvani TV Pink, što su pokazali i svi raniji monitorinzi, koji će uz obrazloženje „da privatni emiter može da radi šta hoće“ biti nesankcionisani megafon vlasti i širitelj mržnje prema opozicije. Ovde je profitirao samo Aleksandar Vučić, koji je očuvao poluge lične vlasti time što je zadržao mogućnost da ima javnu i partijsku predsedničku funkciju, odnosno da sprovodi funkcionersku kampanju tokom i van izbora emitovanu do besmisla na TV Pink. Na strani onih koji su nisu profitirali su građani i demokratija, kaže Gavrilović.

Izvor: Danas