Beograd, 21.septembar 2017.godine-
Kako se “državna volja”, nepoštovanje zakona i uporna partizacija javnih preduzeća svete medijima – jednima uskraćujući novac, a drugima uređivačku slobodu
Nesrazmerno veliki broj medija u Srbiji, a sada ih ima više od 1600 registrovanih, bori se za oko 160 miliona evra, koliko iznosi budžet na godišnjem nivou koji oglašivači izdvajaju za potrebe oglašavanja. Podeljeno na jednake delove, svaki od 1600 medija mogao bi u proseku godišnje da zaradi 100.000 evra, što je nekima ništa, a drugima nova boca kiseonika, mada ta suma “ne hrani” ni održivost ni nezavisnost.
Medijski biznis tako ostaje zamuljan u siromašnom, neregulisanom i politički motivisanom tržištu. S jedne strane, uporno opstaje problem hiperkonkurencije, što “dramatizuje” i podatak da je 2015. registrovano 48 odsto više medija nego samo četiri godine ranije. S druge strane, država preko državnih organa, javnih preduzeća, reklamnih agencija pod svojim političkim patronatom, operiše kao najunosniji oglašivač. Dakako, u uslovima potpuno neregulisanog državnog oglašavanja. Jer, ta “državna pomoć” nije zakonski regulisana, nije kontrolisana, a nije ni transparentna, što ostavlja dovoljno prostora za sumnje da nije ni fer ni neutralna, nego da je reč o klasičnoj finansijskoj batini koja služi za kontrolu medija. Svako malo se može čuti ista priča, baš kao kada je Vukašin Obradović, vlasnik nezavisnog nedeljnika “Vranjske” (u ponedeljak ugašenog) i doskorašnji predsednik NUNS-a, letos u Vranju rekao da je na gradskom konkursu za sufinansiranje medija novac građana bezočno podeljen partijski poslušnim medijima i kumovima. Reklamni ugovori, a to je već opšte mesto, sklapaju se prema političkim motivima, pa se mediji propisno nagrađuju i kažnjavaju prema kriterijumu (ne)kritičnosti po državi, odnosno vlasti.
Zanimljiv podatak objavio je Savet za borbu protiv korupcije. Država je u periodu 2011–2014. godišnje u proseku trošila oko 210 miliona evra javnog novca na medije, mimo direktnih budžetskih subvencija za medije u državnom vlasništvu i mimo projektnog finansiranja. Nije poznato koliki je deo tog državnog rashoda uključen u tržišno oglašavanje od 160 miliona evra, ali suma svakako ukazuje na ogroman značaj budžetskog novca u finansijskim tokovima u medijskom sektoru.
Izvor: Vreme